1. mjesto na literarnom natječaju Malih vezova
Na literarnom natječaju Malih vezova kojeg organiziraju stručni suradnici Đakovačkih vezova, uz podršku Grada Đakova i Turističke zajednice učenica 4. razreda Tea Dragičević osvojila je 1. mjesto. Na literarni natječaj pristiglo je ukupno 36 radova.
Tema ovogodišnjeg natječaja bila je Tradicijom poVEZani u kojoj je cilj bio potaknuti učenike na promišljanje o važnosti tradicije u svakodnevnom životu.
Članice Prosudbenog povjerenstva literarnog natječaja: Krasanka Kakaš, prof. hrvatskoga jezika, predsjednica povjerenstva, Marija Gačić, mag. etnologije i kulturne antropologije i Maja Nikačević, dipl. učiteljica napisale su:„U svojem proznom uratku Tea je sjajno prepoznala kako je tradicija ponajprije pripadanje, naša potreba da se povežemo s drugima kroz običaje i vrijednosti. U tekstu je lijepo prikazano dvostruko shvaćanje tradicije: staro i dosadno nasuprot lijepom i zabavnom, a sve je zaokruženo u svijesti da tradicija živi danas. To je iznimno važno shvaćanje tradicije i jamac njezinog prenošenja u promjenjivom svijetu, što je autorica jasno zaključila i povezala s temom natječaja.“
26. lipnja 2026. godine ispred Kuće Reichsmann održana je izložba dječjih likovnih radova i promocija literarnih radova pristiglih na natječaj Malih vezova.
Ovaj uspjeh za nas je bio iznimno dragocjeno iskustvo te ćemo nastojati i dalje kroz literarno stvaralaštvo promicati važnost običaja i baštine.
Rad učenice:
Tradicijom poVEZani
U današnjem vremenu kada sve juri za modom i novostima svi polako zaboravljaju na tradiciju: folklor – stari tradicijski ples plesan srcem.
Za neke tradicija je samo haljina s puno slojeva i lista plesova. Ali ona je mnogo više od toga. Ona je ples koji se pleše s radošću i pjesma koja se pjeva srcem. To je zvuk tamburice, narodna nošnja i stari običaji. Volim slušati priče svojih baka. One mi pričaju kako je bilo kada su one bile male, kakve su igre igrale i kako su slavile blagdane. Iako danas imamo mobitele, računala i puno novih stvari, tradicija je i dalje važna. U našem mjestu ljudi njeguju tradiciju kroz razne običaje. Ponekad se organiziraju priredbe gdje djeca pjevaju stare pjesme i plešu. Tada sam shvatila da tradicija nije nešto staro i dosadno, nego nešto lijepo i zabavno. Na nastupima folklora uvijek ima puno ljudi. Svi plješću, smiju se i uživaju. Tada vidim kako folklor povezuje ljude. Nije važno koliko netko ima godina, svi mogu sudjelovati i biti dio toga. Mladi uče od starijih, a stariji su sretni jer tradicija i dalje živi. Tradicija je poput stare, dragocjene škrinje koju smo dobili na čuvanje. U njoj se ne nalazi zlato već nešto puno vrijednije: mudrost naših starih, njihova hrabrost i njihova vjera u bolje sutra. Kad god oživimo neki običaj – bilo da je to plesanje narodnog kola, priprema tradicionalnog jela po starom receptu ili samo prepričavanje legende o nastanku našeg mjesta – mi zapravo pružamo ruku svojim precima. U tom trenutku vrijeme prestaje postojati; mi postajemo jedno s onima koji su tu bili davno prije nas. Danas, kada se čini da se sve može kupiti i zamijeniti novim, tradicija nas podsjeća na ono nezamjenjivo. Podsjeća nas na važnost obitelji, na toplinu zajednice i na ljepotu jednostavnosti. Bez obzira na to koliko se tehnologija razvijala, ljudska potreba za pripadanjem ostaje ista. Čuvajući tradiciju, mi zapravo darujemo budućnost onima koji dolaze iza nas. Ostavljamo im putokaze da se i oni, u svom nekom budućem i još bržem svijetu mogu lakše snaći i znati tko su. Jer, na kraju dana, najvažnije je imati nekoga s kim si povezan – ne samo internetom, već srcem, poviješću i običajima. Folklor je važan jer čuva običaje naših predaka. Iako ne plešem, volim gledati nastupe na priredbama ili na televiziji. Najviše mi se sviđaju narodne nošnje jer su šarene i posebne. Svaka nošnja pokazuje nešto o mjestu iz kojeg dolazi. Na kraju mogu reći da tradicija živi u svima nama, čak i kada toga nismo svjesni.
Tradicija je u našim riječima, u običajima koje svakodnevno ponavljamo i u trenucima koje dijelimo s obitelji i prijateljima. Iako se svijet mijenja, tradicija ostaje i podsjeća nas na ono što je zaista važno. Zato je trebamo čuvati i prenositi dalje, kako bi i buduće generacije mogle osjetiti tu toplinu i povezanost. Tako ćemo uvijek biti tradicijom poVEZani.
Tea Dragičević, 4. r.
Učiteljica, Andrea Dadić